27.12.1954 godine osnovano je “Sresko metalno preduzeće” odlukom “Sreskog vijeća” i “Vijeća proizvođača” Narodnog odbora sreza tešanjskog,Rješenje o osnivanju potpisao je predsjednik Ismet Mahmutefendić.
Predmet poslovanja: Izrada metalne galanterije, automehaničarska i limarska djelatnost i prijevozničke usluge.
21. V 1955 godine “Pobjedi” je pripojena Tvornica limene ambalaže “27. juli” Jelah,
15. XII 1955 godine Radnički savjet je odlučio da naziv preduzeća glasi: Metalno preduzeće “Pobjeda” Tešanj. Predsjednik Radničkog savjeta bio je Hamza Mahmutefendić,
Rješenjem oba Vijeća potpisano od predsjednika Izudina Alićehajića iz sastava “Pobjede” izdvaja se Mehanička radionica: “POLET” na čijem je čelu majstor Hidajet Morankić.
Od 01. I 1957 godine vd direktor je Ćazim Galijašević,
Od 01. III 1958 godine direktor je Hamzalija Škapurević,
Početkom 1959 godine “Pobjeda” je imala:
Ukupno 26 radnika (21 radnik i 5 službenika),
15. X 1959 godine, osnovan je pogon kovačije za kovačke usluge svih vrsta.
1959 godine predsjednik Radničkog savjeta je Muhamed Sarić, a predsjednik Upravnog odbora Salih Kahvić,
Te godine Radnički savjet i Upravni odbor su saopštili da je “Pobjeda” ostvarila:
Ukupan prihod od 40.560.000 Din,
Što je za 30% više od plana,
Kolektiv je imao 2 stara kamiona,
Navedeno je da te godine “Pobjeda” nije bila tužena ni od jednog dobavljača radi naplate dugovanja.
1960 godine 13 radnika “Pobjede” otišli su u “FAMOS” Hrasnica radi sticanje iskustva. Oni su bili među ostalim radnicima iz raznih kolektiva u Jugoslaviji.
29.XII 1960 godine za direktora je postavljen Muhamed Brkić,
Od 10. VII 1962 dužnost direktora preuzima Kasim Salkičević,
11.VI 1963 u Registru Okružnog privrednog suda Tuzla piše da predmet poslovanja “Pobjede” jeste: Proizvodnja dijelova motora sa unutrašnjim sagorijevanjem i vršenje metaloprerađivačkih usluga
Od 25. VIII 1964 godine direktor je Izudin Alićehajić,
14. III 1968 godine mijenja se naziv u “Tvornica agregata za hlađenje i podmazivanje motora “Pobjeda” Tešanj,
08. VII 1972 godine Radnički je savjet (predsjednik Marko Rajkovača) zamijenio riječ Tvornica u riječ Fabrika.U obrazloženju se navodi da je “Pobjeda” proširila odnose sa inostranstvom.
Krajem 1973 godine “Pobjeda” je imala:
347 radnika,
24. XII 1974 godine konstituisana je radna organizacija
Kao “Fabrika pumpi i prečistača”
Direktor je i dalje Izudin Alićehajić,
Pomoćnici su: Sead Smailbegović i Sead Galijašević.
09. IX 1974 godine otvorena je Fabrika prečistača,
23. XII 1976 godine izvršeno je udruživanje u SOUR UNIS
Od 01. I 1978 godine RO “Pobjeda” u svom sastavu ima:
OOUR Fabrika pumpi i hidraulike, direktor Mehmedalija Husremović,
OOUR Fabrika prečistača, direktor Sead Smailbegović,
OOUR Fabrika mašina i alata, direktor Milan Nesterović,
Radna zejednica Marketing i razvoj, direktor Enver Ajanović,
Radna zajednica zajedničke službe, direktorica Nasiha Kantić.
Izudin Alićehajić direktor RO “PObjeda”, a zamjenik Faruk Smailbegović
Početkom 1978 godine bilo je 601 zaposlenih radnika,
1980 godine direktor Pobjede je Faruk Smailbegović,dipl.ing.maš
Sredinom 1985 godine bilo je u RO :
Na platnom spisku 1.540 radnika,
RO je imala vozni park od 30 raznih vozila.
1986-1989 godine Direktor Pobjede je Sead Smajlbegović dipl.ing.maš.
31.XII.1989 godine Pobjeda dostiže svoj vrhunac i dolazi do izdvajanja dva OOUR-a koji se registruju u samostalne firme ( Radne organizacije) i to:
RO UNICO-Fabrika filtera
RO FAD-Jelah-Fabrika autodijelova.
Nakon toga dolazi do reorganizacije Pobjede ( Gase se OOUR-i i radne zajednice i prelazi se na sektore):
sektor prizvodnje-pogon pumpi i hidraulike,
sektor –pogon alata,
sektor energetika i uslužna djelatnost,
sektor društvenog standarda,
sektor marketinga,
sektor razvoja,
sektor finansija i knjigovodstva,
sektor pravnih i opštih poslova.
1989 godine funkciju direktora Pobjede preuzima Mehmedalija Husremović,dipl.ecc.
Nakon izdvajanja Unico-Filtera i Fad-a Jelah u Pobjedi ostaje oko 900 radnika sa nepovoljnom strukturom uposlenih. Bez obzira na sve poteškoće sa kojim se Pobjeda suočila u tom trenutku nastavila je intezivan razvoj tako da:
1991 godine Pobjeda završava sa 43 000 000 DM ukupnog prihoda sa 850 uposlenih radnika.
1992-1995 godine ratna stradanja i Pobjeda je oštećena po svim osnovama.
Materijalna šteta je bila preko 50% imovine društva. Najveća neprocjenjiva šteta j gubitak tržišta i Pobjeda ostaje bez svih tržišta prve ugradnje.
1993 godine funkciju direktora preuzima Ahmet Dizdarević,dipl.ecc.
1996 godina počinje oporavak Pobjede vlastitim snagama uz pomoć kredita komercijalnih banaka. U tom trnutku Pobjeda je imala oko 500 radnika i proizvodnja je iznosila oko 3 500 000 KM.
1998 godine izdvajanje Toplane koja od tog perioda radi kao samostalna firma.
22.IV.1998 godine Pobjeda postaje prva BiH firma sa certifikatom ISO 9001:1994
1998 godine na mjesto Generalnog Direktora Pobjede dolazi Kasim Kotorić,dipl.ing.maš
2003 godine započeta je privatizacija od strane radnika i menadžmenta kupovinom 51% fabrike od Države.
2004 godine vrijednost godišnje prodaje prelazi 10 000 000 KM.
Pripreme za investiranje 5 000 000 KM koji će po planu biti okončan 2006.
09.XII.2005 godine Pobjeda postaje vlasnik još jednog značajnog certifikata ISO 14001:2004 ( Zaštita i unapređenje čovjekove okoline), te priprema za uvođenje standarda ISO/TS 16949:2000.
Kraj 2005 godine proizvedeno 98 000 pumpi za vodu i 60 000 pumpi za ulje za 2005 godinu, te prodaja za 2005 godinu prelazi 13 500 000 KM sa 309 radnika.
Kraj 2006 godine uspješno završena privatizacija 51% državnog vlasništa i fabrika postaje 100% privatno vlasništvo.
